Atmosfera straha

Bomba koju je Jasmina Jovev, bivša šefica kabineta županice sisačko-moslavačke Marine Lovrić Merzel, pustila u javnost u svom kratkom intervjuu u emisiji Nu2 Aleksandra Stankovića, tek je prasnula i njezin odjek kroz sve posljedice koje će izazvati u vladajućoj stranci u idućim će se danima sa svih mogućih strana analizirati u medijima. Nemam namjeru u to i sam ulaziti jer mi se cijela ta priča o potkradanjima i međusobnim "ispomaganjima" stranačkih dužnosnika i stranaka na račun poreznih obveznika, i to nerijetko, nimalo slučajno, pod krinkom nepostojećih i nikad održanih "domjenaka za branitelje" - kategoriju ljudi u ovom društvu koju se već standardno proziva kao one koji "nas previše koštaju" (sada i vidimo kako), prilično gadi. Umjesto toga progovorit ću o nečemu što su u današnjoj emisiji Nu2 spomenuli i B. Petrov i J. Jovev: O atmosferi straha. Atmosferi koju su i sami imali priliku vidjeti i osjetiti. Straha od Jambe i njegovih ljudi, straha od županice Merzel zbog kojeg gđa. Jovev kaže da su joj se ljudi bojali prići i čak i nazvati je telefonom. Atmosfera straha. Lijepo.

Da razjasnimo prvo jedno: Radi li se o strahu od batina ili čak fizičke likvidacije? I to je moguće u nekim ekstremnijim slučajevima, ali ovdje se prvenstveno radi o strahu od odmazde koja će doći u vidu brzog otkaza, možda i od kakve prijave (lažne ili stvarne), podmetnutim "dokazima" s ciljem postizanja medijske diskvalifikacije od koje će se napadnuta osoba godinama prati i nikad se neće uspjeti oprati. Od stavljanja na crnu listu zbog čega nikad više neće moći dobiti posao u državnoj službi ili u bilo kojoj firmi povezanoj s vladajućom garniturom. O da, vidjeli smo mi sve to prethodnih godina - na onim primjerima koji su doprli do javnosti. Jer, da se razumijemo, većina tako pogođenih ljudi odmah shvati da je pametnije povući se tiho, bez dizanja galame po medijima, jer tada ima nade da će se kroz neko vrijeme zaboraviti na njih ili da će moćnici kojima su zasmetali vidjeti da su pokorni i bezopasni i da će tada opet dobiti pravo raditi i zarađivati za svoju egzistenciju i egzistenciju svoje obitelji. Ta atmosfera straha i brze, grube odmazde u slučajevima kršenja kodeksa šutnje ili u slučajevima nepokornosti služi jako dobro zaštiti svih onih ružnih igri i igrica koje se odvijaju iza scene, a kojih smo svi mi duboko u sebi svjesni jer smo se i sami u nekom svom segmentu života i rada susreli s njima, ali se prema vani pravimo ili barem nadamo da to nije tako i drugdje. No ne služi ona samo tome da zastraši eventualne problematične osobe nježnije savjesti. Još i više služi izgradnji unutrašnje hijerarhije prožete kako strahom tako i korupcijom. Jer kao što je "nagrada" za izlazak u javnost (zviždanje) brza i teška odmazda ne samo prema osobi koja je "zgriješila" već i prema članovima obitelji, tako postoji i stvarna nagrada za šutnju, pokornost i vjernu suradnju u smislu napredovanja, postavljanja na više i bolje plaćene pozicije i povremenih izdvajanja konkretnih iznosa pod krinkom "domjenka za..." tko zna koga. Da, strah je vrlo djelotvoran suradnik, kako za začepiti usta tako i za korumpirati ljude.

Najnoviji primjer grube odmazde vidjeli smo upravo ovih dana. Treba li uopće reći da je cijela akcija hapšenja (namjerno koristim tu riječ) i sprovođenja u lisicama te zatvaranja na mjesec dana Babića, čelnika sindikata liječnika, imala samo cilj izazivanje atmosfere straha? Čovjek je moguće zaista krivotvorio dokumentaciju na osnovu koje je dobio invalidnost i u tom slučaju treba biti kažnjen. No činjenica je da je za to bio prijavljen još prije više od 10 godina. I ništa od toga nije bilo. Hapsi ga se tek sada, kad je postao trn u peti vladajućih zbog štrajka liječnika kojem je na čelu. Poruka koja se time šalje više je nego jasna: Šutite i ostavit ćemo vas na miru. Stanite nam na put i pronaći ćemo vam nešto, bilo što, na osnovu čega ćemo vas razapeti. Ako tako nešto ne postoji, lažno ćemo vas obijediti i opet razapeti u medijima. Vrijeme će proći dok ne dokažete da ste nevini, a vijest o tome zaslužit će (možda) mjesto na nekoj margini. Učinak je do tada postignut, neutralizirani ste, život vam je uništen, a u javnosti ćete zauvijek ostati osoba koja je bila osumnjičena za to i to. Šteta koju je time pretrpjela obitelj, izgubljena zarada, zaustavljena karijera, oblaćeno ime... Dovoljan su to razlog da dobro razmislite prije nego što ćete bilo što reći i suprotstaviti se mafiji.To je poruka koja se šalje. I ta je poruka strašna, a njezin je učinak na društvo poguban.

Vidjeli smo tu poruku na primjeru dr. Sladoljeva (Imunološki zavod), na primjeru Marije Budimir (ravnateljica OŠ u Vukovaru koja je prijavila gradonačelnika Sabu i nakon toga razriješena dužnosti ravnateljice) i na ponekima drugima koji su doprli do javnosti. No to je tek vrh ledenoga brijega. Ispod njega, u tami skrivenoj od očiju javnosti, nalaze se mnogi drugi ljudi koji su se pokušali suprotstaviti pljačci, korupciji i uništavanju segmenta neke institucije ili institucije same u kojoj su radili, i koje je nakon toga zahvatio vihor poslije kojeg su mogli biti sretni ako im je ostavljeno neko niže, marginalno radno mjesto. A najčešće im je jednostavno pod različitim izgovorima (ili čak i bez njih) uručen otkaz. Time je postignuto dvoje: oni su kao remetilački faktor maknuti, a ostalima je poslana jasna poruka da surađuju ili će ih snaći ista sudbina.

U ovo vrijeme nezaposlenosti, za većinu ljudi ostati bez posla (i to na ovakav način, nakon što si se zamjerio moćniku) znači ostati bez posla zauvijek. Znači postati nitko i ništa. Nekad se nezgodne ljude fizički eliminiralo, danas za to više nema potrebe. Danas im samo daš otkaz. Obitelj, djeca, krediti, računi, ovrhe... Prijetnja je jasna i dovoljna je da nikome ili tek rijetko kome padne na pamet pobuniti se. I tako se odvija ta igra iza scene, tako se sklapaju dogovori i tako se u igru uvlače mnogi ljudi koji mogu samo gledati u pod i šutjeti jer se boje reagirati. Tako se potkopava moral društva, tako se ljude mami na "svoju stranu" (jer ako se tome ne možeš suprotstaviti, zašto bi bio magarac i ne sudjelovao?) a dio će se tom zovu uvijek odazvati i postati produžena ruka korupcije i mafije, ruka koja istovremeno začepljuje usta drugima, kontrolira ih da ne bi nešto izlanuli negdje, i štiti svoje "gazde", one iznad sebe u lancu igre. Takvi nikad neće postati glavni igrači, ali "mrvice" u vidu sigurnoga posla će i njih dopasti. A ne treba nikad zaboraviti i na zadovoljenje koje će pronaći u osveti nad onima koji nisu dio igre ali moraju šutjeti. Osvete malih "kapoa", pobočnika i ulizica pravih igrača, svima onima koji šute ali su ostali po strani, kao i potreba da se pokažu pred "običnim ljudima" kao "važne osobe" i "igrači", spadaju već u nešto što zaslužuje naziv na latinskom.

Atmosfera straha u jednom društvu koje bi službeno trebalo biti demokratsko. Ljudi koji se boje prići i koji kao od okužene bježe od osobe koja se usudila postaviti koje pitanje u svezi kriminalnih radnji koje je uočila, a iza kojih stoje visokopozicionirani stranački ljudi s jakim vezama u Vladi i stranci na vlasti... S jedne strane atmosfera straha, pa i među samim novinarima kojima ne preostaje ništa drugo nego da pišu ono što se očekuje od njih (autocenzura) i da sami paze što će izaći u javnost (cenzura). A s druge masa tekstova koji se u beskraj bave nevažnim, površnim zbivanjima na političkoj površini i time stvaraju dojam da se o politici zaista raspravlja i zaista nešto važe i uočava, da netko nešto zaista radi i ozbiljno namjerava, dočim se uistinu samo u beskraj brblja. Da budem jasniji: Samo se u beskraj proizvodi medijska buka, šum kroz koji se pokoja rijetka prava informacija i pravi tekst nemaju šanse probiti. 

Očekujem da ću idućih dana čitati u beskraj analize koje će razmatrati  veze između Merzel i Linića, vagati kako će Milanović reagirati, hoće li s Merzelicom otići i Linić kojeg već ionako, kažu, ima na zubu jer je popularniji od njega. Pa onda priče što će Linić učiniti i hoće li se mirno povući u Sabor, kakav će utjecaj cijela priča imati na Milanovića i SDP, hoće li je Karamarko kapitalizirati, kako će se u svemu tome postaviti "nova nada" Gabrić koji se već pozicionirao kao produžena ruka SDP-a i cinkaroš i tako dalje i tako dalje... Kolinda, izbori, bla bla... I pričat će se u beskraj, sve u vrlo ozbiljnom tonu, i "mudre" glave kimat će glavama na sve te "temeljite analize"...

A činjenicu da je o mafiji riječ i da je ovo što je u malom dijelu otkrila Jasmina Jovev bilo tek kratko podizanje zavjese nad stvarnošću ovog društva, mračnom stvarnošću koja je zahvatila sve njegove segmente i koja stoji iza medijski ušminkane slike o demokraciji, tek će rijetki spomenuti.

Premalo.