subota, 1. veljače 2014.

Neovisnost je Državnom inspektoratu došla glave


"Moćni su, a nezavisni, zato su ih ugasili.", prokomentirao je odluku o gašenju Državnog inspektorata jedan moj poznanik, inače suvlasnik uspješne privatne firme. Uspješne zato što radi isključivo za strano tržište, i to prodaje pamet, a ne neke proizvode da bi na njih netko kod nas mogao staviti "šapu" i kočiti mu posao iščekujući podmazivanje. Tek toliko da se zna da je riječ o čovjeku koji nikome ovdje ne polaže račune, koji s druge strane jako dobro zna kakva je situacija i vani i kod nas i koji bez strasti, objektivno procjenjuje situaciju.

S Državnim inspektoratom (u daljnjem tekstu DI) susreo sam se prošloga ljeta, prilikom jedne reklamacije za proizvod koji sam koristio skoro dvije godine, ali koji nije pokazao kvalitetu koju je trebao imati i koja mu je tehničkom opisu. Vrlo, vrlo skup proizvod, tako da, kad sam otišao podnijeti prijavu u DI, nisam baš gajio prevelike nade da će mi novac za njega biti u potpunosti vraćen, pogotovo ne nakon dvije godine korištenja. I pogotovo ne zato što s našom birokracijom i javnim uslugama imam u pravilu loša iskustva. I pogotovo ne zato što sam prethodno sam prošao kroz niz razgovora i pregovora s prodavateljem koji je rezolutno odbijao prihvatiti odgovornost i vratiti makar dio novca.

No na svoje veliko iznenađenje, naišao sam na vrlo profesionalan pristup u DI. Osoba koja je dobila moj predmet javila mi se već za kratko vrijeme po zaprimanju predmeta (iako je bilo ljeto i vrijeme godišnjih odmora kad se kod nas općenito još sporije radi), tražila je još neke podatke, a potom, za nepunih tjedan dana, poslala mi preko maila dopis kojim je prodavatelj pristao na povrat punog iznosa cijene proizvoda, samo s molbom da prihvatim plaćanje kroz nekoliko rata. Do isplate punog iznosa proizvod je trebao ostati u mome vlasništvu. Pristao sam. Rate su najurednije isplaćene, proizvod su nakon toga preuzeli - i to bi bilo to. Osobu u DI koja je sve to riješila vidio sam samo jednom, ne poznajem je, nikad kasnije nisam za nju čuo, nitko mi je nije "preporučio" i nije mi ništa bila dužna. Odradila je svoj posao visoko profesionalno, novac je vraćen, a firma koja je pokušala podvaliti nekvalitetan proizvod kažnjena. "Zar je moguće da nečeg takvog ima kod nas?", zapitao sam se tada, sav u čudu i ugodno iznenađen.

Očigledno ne. Ili barem ne na dulji rok uz ovu vlast koju imamo.

Državni inspektorat, prema Zakonu u državnom inspektoratu, obavljao je inspekcijske poslove koji se odnose na nadzor obavljanja poslova i provedbu propisa o: trgovini i uslugama, radu i zaštiti na radu, elektroenergetici, rudarstvu, opremi pod tlakom, obračunu, naplati i uplati boravišne pristojbe, ugostiteljskoj djelatnosti i pružanju usluga u turizmu. Osnovan je prije 15 godina kao zasebno tijelo, a u trenutku gašenja zapošljavao je oko 800 inspektora raspoređenih u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku i Varaždinu. Ugašen je s 1. siječnja 2014. Na zadnjoj sjednici Sabora (onoj na kojoj su trebale biti donesene Ustavne promjene) trebao je biti donesen niz zakona koji bi zamijenili Zakon o državnom inspektoratu za svaku inspekciju unutar ministarstva (npr. za inspekciju rada Zakon o inspektoratu rada, unutar Ministarstva rada itd.). Kako su Ustavne promjene otpale, tako je sjednica skraćena na jedan dan i predloženi zakoni nisu raspravljeni. Trenutna je situacija takva da DI više ne postoji, inspektori još nisu odjavljeni, Zakon o državnom inspektoratu postoji, ali odnosi se na ovlasti inspektora Državnog inspektorata, a novi zakoni nisu doneseni. Iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika potužili su se tada kako su „inspektori ni na nebu ni na zemlji“, te da ne znaju niti gdje rade niti tko su im šefovi. Osoba koja ima neku pritužbu trenutno se nema kome javiti, a jedan velik broj slučajeva zbog ovog će prekida u radu ostati neriješen tj. otići će u zastaru. Šteta? Za našu Vladu nebitno pitanje.

Činjenica na koju ukazuje i GONG jest da je Državni inspektorat dosad bio nezavisna ustanova, a sada će biti razdijeljen po ministarstvima i inspektorima će ministar i njegovi pobočnici (stranački ljudi za koje znamo da su skloni sukobima interesa i koječemu drugom) biti šefovi, čime se ukida neovisnost Inspektorata. Ispada da će inspektori morati kontrolirati i kažnjavati poteze onih s kojima praktički dijele isti uredski prostor, za što čovjek zaista ne mora biti Einstein da bi mu bilo jasno da je to nemoguće. Također je činjenica da ostaje nejasno zašto je Inspektorat ukinut. Ako je riječ o tvrdnjama da je nedovoljno učinkovit, one su paušalne jer ne postoje nikakve studije i nikakav nalaz neke inspekcije ministrastva koja bi to potvrdila i dala jasne argumente za to. Naprotiv, na čitavom nizu primjera ljudi koji su se iz raznih razloga žalili DI-u za koje znam (kao i iz osobnog iskustva) mislim da se može ustvrditi da je bila riječ o za naše prilike izrazito učinkovitoj i brzoj instituciji. I Ilija Rkman, predsjednik udruge Potrošač, ima samo riječi hvale za DI. Ako ponešto nije valjalo, moglo se na to upozoriti ili smijeniti po koju odgovornu osobu i pustiti da se stvari srede. A ne, umjesto toga, odmah gasiti čitav DI, i to na ovakav montipajtonovski način koji je već postao klasika za ovu vlast koju trenutno na svoju žalost i sramotu i štetu imamo. Gdje je tu kvalitetna priprema prelaska na novi način rada na osnovu prethodne analize stanja, kako se moglo dogoditi da inspektori s početkom ove godine ne znaju ni gdje im je radno mjesto a da se građani koji imaju neki problem nemaju trenutno kome javiti? I tko kaže, gdje je ta studija koja to pokazuje, da će nova organizacija inspekcije biti bolja od ove koju smo imali? Opet, po tko zna koji put, Vlada provodi nedovoljno pripremljene zahvate i čini samo štetu.

No u svjetlu primjedbi u svezi kresanja prava radnika o kojima svako malo govori Mirando Mrsić, ministar rada i mirovinskog sustava, a najnoviji "biser" s tog područja mu je izjava kako se raspodjela dana na 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati spavanja može zaboraviti (zanimljivo je uočiti kako se ovih drugih 8 sati naziva satima odmora iako je to vrijeme koje čovjek provodi na putu do posla i sa posla te na sve poslove vezane uz dom i obitelj - dakle, daleko su od odmora!), gašenje DI koji je između ostalog brinuo i o pravima i zaštiti radnika vrlo je vjerojatno (između ostalog) samo još jedna mjera kojom se ide na kresanje prava i zaštite radnika čije će pritužbe od sada "nadgledati" ministar. Istovremeno je to podilaženje poslodavcima kojima prava i zaštita radnika svakako nisu prvi na listi prioriteta, već je to što veća ušteda na njima. Molio bih odmah da mi se ne javi sada koji savjesni mali poslodavac koji vodi računa o svojim radnicima jer takvi su u svijetu ipak u manjini, i to sve manjoj manjini, a mi u tom svijetu po ovom pitanju sigurno nećemo ostati izuzetak. Pogotovo ne ako ministar koji bi prvi trebao voditi računa o zaštićenosti radnika, njegovu zdravlju i pravu na brigu o obitelji (a i odmoru - zašto ne? Ili se radnik danas više nema pravo ni odmoriti?) izjavljuje da se na priču o 8 sati rada, 8 sati odmora (!) i 8 sati spavanja može zaboraviti. I to u situaciji velike nezaposlenosti u kojoj nema ama baš nikakve logike da toliko ljudi nema posla dok oni zaposleni moraju raditi više od 8 sati, nauštrb svoje obitelji, zdravlja i odmora.

Kakvog smisla ima ukidanje jedne od rijetkih institucija koja kod nas još uvijek dobro funkcionira, koja je k tome institucija od izuzetne važnosti za državu jer nadzire čitav spektar poslovanja i poštovanja propisa u državi? I to na ovakav, najblaže rečeno šlampav i nepripremljen način? Prvi je odgovor dao moj poznanik - nisu bili dovoljno pod kontrolom stranaka na vlasti koje bi rado određivale u inspekciju koga ili čega se treba a koga ili čega se ne smije ići. Drugi dajem sam: riječ je o još jednoj mjeri usmjerenoj prema smanjivanju prava i zaštite radnika.

Bez daljnjeg, nova pravednost na djelu.

Nema komentara:

Objavi komentar