Barometar - prevara njegovih korisnika kao i čitatelja Večernjeg lista

"Ostavite svaku nadu u ljudskost vi koji ovamo ulazite."

Ova parafraza Danteovog natpisa iz predvorja pakla mogla bi se mirno staviti kao dodatak naslovu portala Barometar. Možda će nekome ova tvrdnja zazvučati preteško. No skoro dva mjeseca pisanja na tom portalu na kojem sam ostavio 38 tekstova i imao prilike vidjeti što se tamo događa i kako dvoje ljudi koji ga uređuju to rade, pružilo mi je dovoljno uvida i saznanja na temelju kojih to imam pravo mirno ustvrditi. No nije samo riječ o sustavnom nepoštovanju ljudi koji su pisali tekstove a koji se po stavovima razlikuju od stavova dvoje urednika portala, već je i o nečemu daleko ozbiljnijem i težem riječ. Nisam to jedini uočio i nisam jedini koji je uzalud na to ukazivao. I nisam jedini koji je doživio šikaniranje i na kraju otišao s tog portala. Više je korisnika to učinilo. Koliko ih je točno bilo ne može se, međutim, utvrditi, jer svaka kritika, svaka uvreda urednika portala, svako šikaniranje korisnika drugačijih stavova od stavova dvoje urednika portala, svaki perfidan način na koji ga se tjera s njega, urednici zahvaljujući svojim ovlastima pomno brišu i skrivaju. Zato na portalu naizgled vlada idilična atmosfera. No iza nje skrivaju se neprofesionalnost, nepoštovanje korisnika, cenzura mišljenja, ismijavanje korisnika drugačijih stavova od stavova urednika, njihovo vrijeđanje a nasuprot tome stalno pogodovanje korisnicima koji dijele njihove stavove, kažnjavanje protesta i kritike i neosvrtanje na njih. A sve bez ikakvih napisanih pravila. Pravila dvoje urednika, naime, izmišlja u hodu. Nemoguće? Pokušajte sudjelovati u Barometru i ako ste osoba drugačijih stavova od osobnih stavova dvoje urednika, vrlo brzo uvjerit ćete se koliko je svaka ova primjedba na mjestu. I nećete biti jedini u tome.

Za Barometar sam prvi put čuo na temelju reklame za njega koju je na svoje stranice stavio portal Večernjeg lista kojem je Barometar pridruženi portal. Pisalo je otprilike ovako: "Napišite analizu, iznesite svoje mišljenje, sudjelujte u političkoj tribini Barometra. Dobit ćete nagrade, a najkvalitetniji tekstovi bit će objavljeni na portalu Večernjaka."

Privučen reklamom, otvorio sam Barometar i registrirao se. Prvo što sam uvidio jest da je riječ o portalu na kojem za sudjelovanje u njemu morate imati tzv. vingd bodove. Vingd je izmišljena "valuta" koju vam dodjeljuju urednici portala, a treba vam za komentiranje, ocjenjivanje drugih tekstova i, na kraju, za pisanje vlastitoga teksta. Za početak se dobije kao nagrada za registraciju 10 vingd bodova. Za svaki tekst koji napišete dobiva se jedan broj bodova - 10 ako urednica ocijeni da je riječ o kvalitetnom tekstu, 6 ako nije baš kvalitetan, 3 ako je loš. Iznimno, ako je tekst po njezinom mišljenju jako kvalitetan može se dobiti 20 bodova. Rekao bi čovjek na prvi pogled - u redu. No ima jedan problem. Kad nekvalitetna osoba ocjenjuje kvalitetu tekstova, ocjenjivat će ih prema svojoj nekvaliteti, a ne prema njihovoj stvarnoj kvaliteti. Zato u svakom društvu za procjenu kvalitete bilo čega postoje neki pokazatelji, neki testovi ili barem skupina ljudi koja zajedno donosi ocjenu, bilo kao zajedničku, na temelju dogovora, bilo kao prosjek njihovih pojedinačnih ocjena. Na Barometru, međutim, dvije osobe, obje istih stavova o raznim političkim i općenito društvenim pitanjima donose ocjenu tekstova na temlju tih svojih stavova. I to po pravilu: Kvalitetan je tekst s kojim se slažem, a nekvalitetan je onaj s kojim se ne slažem. Govori li to išta o kvaliteti tih tekstova? Ne, govori samo o tome koliko mišljenja izražena u njima odgovaraju ili neodgovaraju subjektivnim stavovima urednika. No idemo dalje.

Na temelju dobivenih vingd bodova, ali i sudjelovanja na portalu (komentiranje tekstova, glasovanje na anketama, ocjenjivanje tuđih tekstova) jednom tjedno korisniku se dodijeljuju i Bodovi za rejting. Razlikujte vingd bodove koji služe za plaćanje na portalu i Bodove rejtinga - nije riječ o istom. Kako vam broj skupljenih rejting Bodova raste, tako vam se dodjeljuju tzv. "reputacije". Kreće se s "reputacijom 2", a teoretski se može doći do "reputacije 10" (urednička reputacija). Ali ima kvaka: Kako imate sve više rejting Bodova, tako ih za svaki novi tekst dobivate rapidno sve manje. A ako ne pišete dovoljan broj visoko ocijenjenih tekstova, vaši rejting Bodovi počinju padati. Dakle, nema toga da postignete neki broj bodova i status i ostanete na njemu: čim neko vrijeme korisnik ne piše tekstove ili ne sudjeluje na portalu, razina mu počinje padati.

Da se razumijemo, sve ovo uvidio sam postupno, sudjelovanjem na portalu. Ništa od toga na pravilima ne piše. Pravila zapravo i nema. Nigdje ne postoji jasan izračun na osnovu kojeg bi korisnik mogao sam izračunati kako mu se dodijeluju rejting bodovi i provjeriti je li ih dobio zaista koliko je trebao dobiti. Urednica na izravno pitanje kako se to računa tvrdi da ne zna. Ne zna li zaista ili nema nikakvog kriterija osim osobne procjene dvoje urednika - u to ne želim za sada ulaziti. Činjenica je da pravila po kojem se dobivaju ili gube rejting Bodovi nema.

Druga negativna strana ovog načina pristupanja korisnicima je stvaranje natjecateljske atmosfere. I to ne one koja bi rezultirala zaista kvalitetnim tekstovima (za koje ipak treba vremena), već one koja korisnike navodi na lifranje što većeg broja tekstova (kvanititeta umjesto kvalitete). Kako bi ti nekvalitetni tekstovi ipak dobili visoke ocjene, poželjno je dodvoravati se urednici koja ih ocjenjuje,  poželjno je pisati tekstove koji slijede njezina tumačenja što je dobro a što nije i što je poželjno a što nije. Rezultat toga?

Niz nekvalitetnih tekstova uredničinih ljubimaca, pisanih na razini srednjoškolskog sastavka. I stvaranje vrlo negativne atmosfere među korisnicima. Što se obećanog izražavanja svoga mišljenja tiče, možete ga izraziti, ali će tekst, ako se to mišljenje o političkom stanju u Hrvatskoj ne slaže s mišljenjem urednika, oko kojeg ste se ipak potrudili i potrošili vrijeme na njegovo pisanje biti "skriven". I neće biti šanse da bude istaknut na naslovnici portala. A pogotove neće biti šanse da se nađe na portalu Večernjaka. Pokušate li protestirati i upitati po kojem je kriteriju ocijenjen nedovoljno kvalitetnim (pravila o tome što je kvalitetno a što ne, jasno, nema), dobit ćete niz kazni: počevši od zabrane dopisivanja preko chata (jedini način besplatnog komuniciranja na Barometru, ali ograničen time što je osobi koja ga otvori vidljivo samo desetak zadnjih napisanih redova - svaki protest korisnika urednici uklanjanju jednostavnim slanjem niza točkica na chat, tako da se protest izgubi iz vida), kažnjavanja oduzimanjem određenog broja rejting Bodova (treba li uopće reći da takvo kažnjavanje nigdje nije u "pravilima" uopće spomenuto, a kamo li da bi pisalo koliko se i za točno što oduzimaju rejting Bodovi) po proizvoljnoj volji urednika i njihovom trenutnom osjećaju povrijeđene sujete te osvetničkog raspoloženja prema korisniku koji postavlja nezgodna pitanja, pa sve do snižavanja "reputacije" na 1 i time oduzimanja mogućnosti korisniku bilo kakvog sudjelovanja na Barometru. Sve bez ikakvih pravila i sve po osobnoj volji urednika. I bez prava na žalbu i objašnjenje.

Nakon nekog vremena (nekome za to treba dulje, nekome kraće vrijeme) uvidite sljedeće: Pišete besplatno tekstove o raznim političkim temama, trudite se argumentirati svoje mišljenje i napisati ih što bolje, trošite svoje vrijeme na to. No ako se ti tekstovi po stavovima koje ste u njima iznijeli i po vašem političkom opredjeljenju ne slažu sa mišljenjima i stavovima dvoje urednika, mogu biti i nekoliko puta kvalitetniji od tekstova najkvalitetnijh kolumnista u Hrvatskoj - oni neće biti tretirani kako zaslužuju. Umjesto vašeg odličnog teksta urednica će istaknuti i na naslovnicu portala Večernjaka poslati daleko lošiji tekst korisnika koji je iznio stavove koji su joj bliski. Njegov će tekst u komentaru pod tekstom oduševljeno pohvaliti i nagraditi maksimumom vingd bodova (i kasnijim porastom rejting Bodova), označit će da ga respektira i da se s njime slaže. Vaš tekst će u komentarima prozivati. I neće označiti da se s njime slaže (očekivano) ali niti da respektira činjenicu da ste se potrudili i besplatno napisali tekst te ga stavili na portal na koji su vas pozivali da dođete pisati. Zanimljivo, zar ne?

Dakle, besplatno pišete tekstove na portalu od kojih ovo dvoje urednika profitira i zarađuje, a sve što imate zauzvrat (ako ne dijelite njihove političke stavove) je loš tretman tekstova i ponižavanje od strane urednika.

Zašto bi to zapravo čovjek radio?

U nekoliko sam navrata htio odustati od pisanja tekstova na portalu. Atmosfera koja tamo vlada je vrlo neugodna: usiljeno ljubazna unatoč lošim odnosima između korisnika zbog privilegiranja jednih korisnika od strane urednika kao i lošim odnosima na relaciji dijela korisnika i urednika zbog omalovažavanja tekstova koji nisu u skladu sa stavovima urednika, kažnjavanja svakog protesta i privilegiranja korisnika koji im se dodvoravaju. No svaki put sam odlučio ipak pokušati nastaviti pisati, pa koliko izdržim. Riječ je jednostavno o tome da mi je teško gledati kako još jedan internetski portal zahvaljujući ljudima koji su ga se dohvatili i koji grade svoju mrežu korisnika postaje jednoobrazan - portal koji će emitirati samo jedne stavove. Drugi razlog zašto sam nastavljao pisati nalazi se u činjenici da je kvalitetnih tekstova ljudi mojih stavova u našim medijima premalo. I da se osjeća potreba za njima. Situacija u zemlji u kojoj živimo je pak toliko loša i iz dana u dan sve lošija, da imam prirodnu želju aktivirati se i ponuditi svoja mišljenja i moguća rješenja za razne probleme ove zemlje. Pa iako sam brzo uvidio da čitanost Barometra nije velika i da su šanse da se moji tekstovi nađu na naslovnici Večernjaka i dostupni time širem krugu čitatelja vrlo mali, i ona šačica ljudi koji su ih čitali na Barometru bila je vrijedna pisanja. Neka se ideje šire, kad već politička oligarhija ove zemlje ne daje nikakva rješenja za probleme koje imamo, možda neka rješenja dođu od samih ljudi. To je bio razlog iz kojeg sam ostao na Barometru i nastavio pisati, nastojeći istovremeno zanemariti onu zloćudnu, zatrovanu atmosferu, vidljivo ponižavanje i omalovažavanje grupice sličnih entuzijasta od strane urednika i uporno isticanje i privilegiranje te guranje na naslovnicu tekstova za koje bi se prije reklo da je riječ o PR provladinim uratcima nego autorskom djelu.

Moguće je da bih pisao i dalje, da to ponižavanje nije prevršilo svaku mjeru. Trebam li se radovati što jest i što sam konačno otišao? S jedne strane mi je drago jer kao svaki normalan čovjek trebam i cijenim mir i ona otrovna atmosfera tamo smetala mi je i uzrujavala me. S druge strane svjestan sam toga da je jedna u osnovi dobra ideja upropaštena zahvaljujući nesposobnosti i nekvaliteti dvoje ljudi koji uređuju taj portal. I da je osnovan, i to pri Večernjaku koji ipak makar donekle ima reputaciju neutralnog lista, još jedan jednoobrazan portal, onaj s kojeg će na Večernjak dolaziti većinom (uz poneki drugačiji tekst čisto u funkciji smokvinog lista na sramoti) tekstovi koji su su skladu sa samo jednim političkim stavovima - onima uredničkog dvojca. A istovremeno će se govoriti o pluralizmu mišljenja i "mogućnosti svakoga da ga izrazi".

Radi li se o prevari čitatelja Večernjaka? Radi. I ne samo o prevari. Radi se o iskorištavanju njihova povjerenja u profesionalnost Večernjaka na osnovu kojeg su imali pravo očekivati i da će portal koji mu je pridružen pokazati jednak nivo profesionalnosti. Umjesto toga svatko tko počne pisati na Barometru a da nije stavova koji su tamo poželjni naći će se u situaciji da izgubi dosta vremena u pisanju i trudu oko tekstova - a zauzvrat će dobiti omalovažavanje, ismijavanje i ponižavanje. Te jedan općenito loš, nekorektan odnos.

No neće dobiti samo to. Ovo dvomjesečno sudjelovanje na Barometru meni je osobno otvorilo oči za niz negativnih zbivanja u našim medijima koje smatram najodgovornijima za stanje u zemlji. I otvorilo mi je oči za jednu sasvim novu vrstu ljudi kakvu još nisam upoznao, ali koja očigledno postoji kao produkt ovo raščovječenog vremena. Riječ je o ljudima bez ikakvog srama, ljudima koji ne poštuju ni ona najosnovnija pravila ferpleja, ljudima koji u tolikoj mjeri nemaju vlastitog digniteta da ih čak ni njihovo očevidno nekorektno postupanje prema drugima kojeg jednostavno ne mogu biti nesvjesni nije u stanju navesti na to da učine makar i najosnovniji korektan potez prema drugom čovjeku, ma koliko se s njime inače ne slagali. Riječ je o ljudima koji su u stanju svjesno maltretirati druge ljude, privilegirati jedne u odnosu na druge, prihvaćati vidljivo ulizivanje a osvetoljubivo kažnjavati svaku kritiku svoga rada, i tvrditi pri tom da je sve u redu i da se nitko ne buni iako su tren prije izbrisali komentare u kojima se korisnici bune. Riječ je o ljudima bez ikakvog ljudskog dostojanstva. I čovjek se zaista nakon svega, kad ih upozna, ima pravo upitati: Radi li se uopće o ljudima?

O kakvoj je to novoj vrsti ljudi riječ? Riječ je o osobama koje bi u svakom drugom vremenu propale ili vegetirale na rubovima ljudskog društva, jednostavno zato što velika većina ljudi, pa čak i zločinci koji ne prezaju od koječega, takve preziru. No ovo vrijeme u kojem živimo idealno je za takve. Ovo je vrijeme koje ismijava ljudski dignitet, koje ne priznaje moral, koje je obrnulo sve ljudske vrijednosti i ono što zaista valja proglasilo nevaljanim, a ono što nikad nije valjalo vrhuncem društvenog postignuća. Zar je onda čudno što ovakvi ljudi, koji bi u svakom drugom vremenu bili talog društva, dolaze sada na pozicije da procjenjuju što je kvalitetno a što nije...? I što je ispravno, a što ne.

Postoji nešto što se zove čast. Časnim postupanjem čovjek nije štitio samo svoj dignitet, već i dignitet svoga neistomišljenika, pa i protivnika, ali i samog društva u kojem obojica žive i njegovih vrijednosti. No danas je sve više onih drugih, i to upravo na istaknutim pozicijama društva kao i u medijima. Kakvo može biti društvo kojim takvi dirigiraju? Osvrnimo se oko sebe, pogledajmo kako nam izgleda zemlja (ali i cijeli svijet, jer danas je sve povezano) i dobili smo odgovor.