Jedna od izjava na koju se svaki put makar u sebi
nasmijem i koja mi odmah pruži čitav niz podataka o osobi koja ju je izrekla
izjava je tipa: „Kakve veze imaju udbaši s nama danas, raspala se država u
kojoj je postojala ta služba, Udba je prošlost danas.“ Tko je tako nešto u
stanju izjaviti, pokazuje već u startu ili a) katastrofalno nezanje i nivo
zaključivanja ili b) namjeru da ovakvim izjavama skrije činjenično stanje, i to
iz svog osobnog interesa. Prije nego što razmatranje razloga iz kojih se ide u ustavne
promjene i načina na koji se one žele donijeti, odgovorit ću jednom zauvijek na
ovu besmislicu jer je odgovor na nju usko povezan s onim što se događa u našoj
zemlji, a što doživljava svoj vrhunac u ovim ustavnim promjenama koje nam vodeća
kasta (vidi moj prethodni članak) želi nametnuti.
Udba je u bivšoj državi bila tipična tajna
policija i obavještajno-sigurnosna organizacija sovjetskoga tipa koja je
prisluškivala, pratila, stvarala mrežu doušnika i skupljala sve moguće
informacije o velikom broju iole utjecajnijih ljudi - ali i mnogih na koje bi
slučajno naišla s prstima u pekmezu pri praćenju neke druge osobe - te stvarala
o svima njima dosjee. Plus prijetila, ucjenjivala otkrivenim podacima i
izvršavala likvidacije označenih osoba koje su bile prijetnja režimu ili
prijetnja pojedinim pripadnicima režima (npr: Đureković - Špiljak). Raspadom države
svi ti ljudi nisu nestali i glupo je (najblaže rečeno) pomisliti da su se sa
svim tim svojim specifičnim znanjima i obučenošću te nebrojenim kompromitirajućim
informacijama koje su prikupili o raznim osobama od kojih su mnoge (p)ostale
utjecajni članovi društva uredno raspadom bivše države prijavili na Zavod za
zapošljavanje i čekali posao konobara, na primjer. Ubojice, voajeri,
profesionalni lažljivci, oni koji su navikli prijetiti i ucjenjivati druge
ljude tajnama koje su o njima otkrili nisu baš visoko moralne osobe. Udba je
već pred kraj prošle države počela funkcionirati kao mafijaška organizacija
koja se otimala kontroli, a nakon njezina raspada ljudi koji su u njoj radili
razvili su biznis do kraja. Danas je Udba interesna
organizacija mafijaškog tipa koja okuplja bivše agente i partijske dužnosnike, te njihove potomke, a osnovni joj je cilj
zaštita vlastitih interesa kroz ucjene i postavljanje svojih ljudi na razne
ključne pozicije u društvu. Mafija, ukratko. Ali na puno višem nivou, jer je o
bivšim obavještajcima riječ koji k tome imaju cijele dosjee pune podataka o
mnogim ljudima u našem društvu: iz medija, politike, Crkve, sudstva i dr.
Čitam inače danas u Jutarnjem „vijest“ o tome kako
je M. Babić (portal Index) dobio od grada Zagreba (tj. od Bandića) solidnu
svotu novaca i kako je nakon toga izašao čitav niz afirmativnih tekstova o
Bandiću na Indexu. O aferi susreta Milanovića i EPH Pavića te o Linićevom pogodovanju
grupaciji EPH oko dugova koje ima a za račun čega se Jutarnji pretvorio u
„partijski bilten“ vladajućih (no on je to i inače više-manje bio, koja god da
je stranka bila na vlasti - sjetimo se samo Butkovićeva „dragog Ive“), sve znamo.
Tko u takvoj situaciji može vjerovati u medije kao neki izvor relevantnih
informacija i u medije kao „psa čuvara“ demokracije, taj je vrlo, vrlo naivan.
Čak i ovi podatci koje o Jutarnjem i Vladi otkriva Index, kao i ovi koje o
Indexu otkriva Jutarnji, nisu rezultat potrebe za izvještavanjem građana već je
više riječ o tome da je novca u ovoj državi jednostavno sve manje i da se
štakori u onoj famoznoj bačvi iz filma Stanislava Tomića sve nervoznije vrpolje
i počinju gristi jedan drugoga. Pa onda i koja informacija iz koje sada i oni
najnaivniji građani mogu barem naslutiti razmjere cijele ove političko-medijske
sprege i scene u tom međusobnom griženju na kraju ipak dođe do čitatelja.
Na tragu međusobnog griženja i borbe za osiguranje
pozicija svih aktera na našoj političkoj sceni je i ova priča s ustavnim
promjenama. Ustav prestaje biti „temeljnim pravnim aktom“ države kojim se „uspostavlja
politički i pravni poredak i koji sadrži načelne propise o društvenom,
ekonomskom i političkom poretku države, definira prava i dužnosti građana,
određuje najviše organe vlasti, njihove međusobne odnose i odnose prema nižim
organima i građanima“ i postaje tek sredstvo uz pomoć kojeg stranke nastoje
osigurati neke konkretne prednosti za sebe na osnovu kojih će dodatno učvrstiti
svoje pozicije u državi i na političkoj sceni te onemogućiti petljanje građana
u njihove odluke putem referenduma uz, kao bonus, kažnjavanje građana koji su
im se oprli na prvom i jedinom održanom referendumu za koji inicijativa nije
došla iz redova vlasti. U situaciji kad je sve manje novca na stolu i kad se
situacija u društvu zbog nezaposlenosti i krize zaoštrava, svaka stranka
nastoji izvući za svoje interese maksimum iz ustavnih promjena, pri čemu
ucjenjuju druge zahtjevom da se njihovi prijedlozi prihvate jer će u suprotnom
odbiti glasovati za promjenu Ustava. Kakvi su ti prijedlozi, koliko su štetni
za našu zemlju i ionako krhku demokraciju u njoj i koje će im biti dugoročne
posljedice, najmanje je bitno. Bitno je da si političke vrhuške maksimalno
osiguraju nedodirljivost i pravo da zemljom upravljaju kako hoće, a za opasnost
pojave neke nove opcije za koju bi građani mogli glasovati pobrinut će se
mediji koji su pod njihovim patronatom u zamjenu za zaštitu od nesmiljenih
uvjeta tržišnog poslovanja po kojima bi zbog svoje nekvalitete (koja dolazi od
potrebe zataškavanja umjesto otkrivanja pravih informacija i afera) brzo
propali. Ustavnim promjenama se stoga trguje kao na tržnici, samo što ne trguju
njima piljarice već debelo kompromitirani i u brojne korupcijske i druge afere
uvaljeni političari i stranke povezani interesima nadstranačke udbaške mafije.
Rezultat toga neće biti bolji Ustav, već bastard (štakor-ubojica demokracije) kojekakvih
interesa kompromitirane političke „elite“ i onemogućavanje i ono malo njihova
nadzora kroz mogućnost referenduma (izravna demokracija) ili Ustavni sud, a sve
s ciljem još jačeg osiguravanja njihovih pozicija u okolnostima sve dublje
krize u našoj zemlji, sve manje novca za raspodjelu na stolu i sve izglednijih
sukoba i bunta građana protiv mjera kojima ih se sve više steže.
U takvoj situaciji od ustavnih bi promjena bilo
najpametnije odustati. Ne zauvijek, već do popravljanja gospodarske situacije u
zemlji i možda makar malog raščišćavanja mafije do kojeg će, nadajmo se barem,
doći otkrićima koja bi moglo ponuditi suđenje Perkoviću u Njemačkoj. Uostalom,
ne vidim nikakvog razloga da se Ustav sada, a pogotovo ovako naglo i bez prave
rasprave, mijenja. Uzrok problema u našoj zemlji nije Ustav. I nema nikakvog razloga
da se sada, kad imamo daleko prečeg posla, pozornost ljudi mjesecima zaokuplja
ustavnim promjenama i prijetnjama koje bi iz njih mogle doći za našu mladu
demokraciju. Gospodarstvo je ono o čemu bismo trebali razgovarati. A ustavne
promjene opet su samo način da se s njega i nesposobnosti političara na vlasti
skrene pozornost, uz onaj bonus osiguravanja pozicija političke „elite“.
Nema komentara:
Objavi komentar