Slavko Linić nikoga ne
pita kako bi se on postavio na njegovom mjestu ministra financija, ne zanima ga
mišljenje drugih ljudi iz struke, već redovito svima koji mu se usude nešto
reći odgovara u svojoj prepoznatljivoj oštroj maniri i svađalački, uz redovito
pitanje: "A gdje ste bili dosad?" Kad je već tako, čemu zapravo
uporno propitkivanje raznih ljudi od strane medija kako bi se oni ponijeli na
Linićevom mjestu? Činjenica je da je na Linićevom mjestu - Linić. I nitko
drugi. I činjenica je da će ostati na tom mjestu u najmanju ruku sve do izbora.
I činjenica je da ne sluša ničije savjete. Stoga su svi savjeti uzaludni,
bačeni u vjetar i nema ih smisla uopće davati.
No, pretpostavimo ipak,
eto, samo analize radi, da to pitanje ima smisla i da bi Slavko Almighty Linić
nekim čudom ipak bio spreman poslušati koji savjet. Od tog savjeta opet ne bi
bilo neke koristi. Zašto? Jednostavno zato što rješenje ne može ponuditi samo
Linić, rješenje može doći samo kao rezultat rada svih ministarstava zajedno
plus podrške oporbe plus jedne jake volje da se konačno krene s temeljitom
obnovom zemlje od strane građana (koji bi za to prije svega trebali imati
povjerenja u one koji ih u to vode). Može li toga biti, kad imamo Vladu u kojoj
se nalaze mahom za svoje pozicije potpuno nekompetentne osobe koje, k tome,
jednako kao i Linić odbijaju i pomisao na to da bi prihvatili neki savjet sa
strane? I može li biti toga kad je ta ista Vlada od trena kad je došla na vlast
učinila ama baš sve što je mogla (i to je jedino u čemu je bila uspješna) da
što je više moguće podijeli ljude i posvađa ih međusobno uzduž i poprijeko po
svakoj mogućoj zamislivoj (a i nezamislivoj) osnovi, uključujući čak i po
pitanju nečega tako temeljnog i jasnog kao što je definicija braka? I ne samo
to, već se usput Vlada arogantnim, uvredljivim nastupima svojih članova koji
uvijek sve bolje znaju od svakog drugog i svi su neradnici, neznalice i
niš-koristi osim njih samih uspjela i zamjeriti i posvađati sa praktički svim
mogućim grupacijama u društvu. I kakvog onda smisla ima govoriti o tome kako bi
se tko na Linićevom mjestu postavio, kad ni najbolji stručnjak na mjestu
financija u ovakvoj situaciji u koju je i sebe i sve nas dovela ova Vlada ne bi
jednostavno mogao napraviti ništa stvarno korisno za ovu zemlju i njezine
građane..? Da i ne govorim kako je na polovici mandata za sve prave poteze već
dvije godine prekasno i da smo propustili dvije godine vremena učiniti što je
trebalo, ali smo zato kroz te dvije godine dodatno i to jako potonuli u svakom
pogledu... Iako se uvijek može reći da je bolje ikad nego nikad.
A što smo trebali
učiniti da smo, nekim čudom, dobili Vladu kakva nam je bila potrebna? Za
navesti sve poteze koji su morali biti učinjeni trebala bi cijela knjiga jer je
gorka činjenica da doslovce nema segmenta u ovoj državi koji upravo ne vapi za
hitnom i radikalnom intervencijom. I to ni jednom ishitrenom, svaka od njih
morala bi biti kako treba pripremljena, za razliku od tolikih hitnih,
nepripremljenih i na kraju samo štetnih poteza koje je povukla ova Vlada iako
je imala dovoljno vremena pripremiti se u oporbi za preuzimanje zemlje. I svaki
od njih moralo bi biti donesen na dugi rok i s podrškom (evo mene opet) oporbe
i građana jer samo je dugoročno čvrsto pridržavanje do uvođenja tih promjena
jamstvo da će od svega toga biti i one koristi koju od njih očekujemo. A kakvi
su to potezi?
1. Na području sustava
obrazovanja: podizanje kvalitete obrazovanja mladih čitavim nizom konkretnih
mjera (o njima drugi put), uvođenje kvota i drastično smanjenje broja onih koji
studiraju, angažiranje najkvalitenijih stručnih kadrova koji će raditi na
sustavnoj izgradnji kvalitetnog sustava obrazovanja u svim njegovim segmentima,
motivacija nastavničkog kadra (umjesto bavljenja glupostima tipa zdrav. odgoj i
digitalnih udžbenika uz stalno ponižavanje struke) i drugo.
2. Na području
gospodarstva: prije svega hitna izobrazba timova koji će se baviti samo
povlačenjem novca iz fondova EU uz osmišljavanje kvalitetnih projekata na
državnoj razini. Također osiguravanje stručne i financijske podrške
pojedinačnim kvalitetnim projektima jer bez novca s naše strane nema i novaca
sa strane fondova EU. I niz drugih mjera, ali ovo je trenutno prioritet.
3. Na području
poljoprivrede: donošenje kvalitetne strategije ruralnog razvoja na osnovu koje
će se moći povući novci iz fondova EU uz podršku države te srediti sve ono o
čemu se već desetljećima priča kao o nečemu što treba napraviti a stalno ništa
od toga tj. o osuvremenjavanju sela i poljoprivrede uz osiguravanje seljacima
besplatne savjetodavne pomoći stručnjaka što i kako plus aktiviranje
neobrađenih površina uvođenjem poreza na njih plus hitno sređivanje
zemljišno-katastarskih knjiga i drugo.
4. Na području
financija: Na jasne poteze u gospodarstvu rejting zemlje bi porastao (jer on ne
ovisi samo o visini duga već prvenstveno o perspektivi zemlje za njegovo
vraćanje) i zaduživanje bi bilo jeftinije. Vraćati dugove i zaduživati se
koliko je zaista potrebno i dalje, ali uz jasnu, na razvoju gospodarstva
utemeljenu logiku a ne samo za kratkoročno krpanje proračunskih rupa. Prestati
privatizirati pod krivom tvrdnjom da je država loš gospodar jer nema razloga da
država ne bi bila odličan gospodar pod uvjetom da na prava mjesta stavi
kvalitetne, stručne ljude umjesto uhljeba.
O smanjenju državnog
aparata, uvođenju fin. discipline u sustav zdravstva, ulaganju u modernizaciju
željeznice kroz prvenstveno izradu kvalitetnih projekata za dobivanje novca za
dionice međunarodnih cestovno-željezničkih koridora (mediteranski i
baltičko-jadranski) koji nas se izravno tiču (za rješavanje prometne infrastr.
u EU su za razdoblje 2014.-2020. predviđeno 26 milijardi eura) a potom i kroz
modernizaciju cjelokupne željezničke mreže kod nas kao preduvjeta razvijene
države i svemu ostalom što bi trebalo napraviti nema smisla nastaviti nabrajati
jer je lista vrlo, vrlo duga, a onih koji su je spremni čuti i učiniti nešto
(ali i znati učiniti kao i znati o tome jasno informirati i zainteresirati za
to građane te dobiti njihovu punu potporu) na pozicijama vlasti trenutno nema.
No eto, samo da bude
jasno da situacija nije bezizgledna i da postoje mjere uz koje bi se stanje
moglo poboljšati. Samo da je političke volje za to umjesto bahatosti kojom
političke strukture na vlasti prikrivaju svoje neznanje, nesposobnost i nemoć.
Znati zatražiti i
prihvatiti dobar savjet nije znak poraza, kako se to kod nas općenito misli,
već je znak mudrosti. One koje kod nas, unatoč svim doktoratima, latinskim
poslovicama i aroganciji na žalost ima vrlo malo.
Nema komentara:
Objavi komentar