Priča o Imunološkom zavodu
tipična je hrvatska pretvorbena priča jedne državne tvrtke koja je ostala čvrsto
povezana s državom i u njezinom većinskom vlasništvu, na račun čega se iz nje
više od dva desetljeća isisavao novac. No, krenimo redom.
Imunološki zavod prošle je
godine proslavio 120 godina postojanja kao sljednik Kraljevskog zemaljskog zavoda za proizvadjanje
animalnoga cjepiva proti boginjam osnovanog 1893. godine. Od
1923. posluje pod nazivom Higijenski zavod, od 1956. pod nazivom Serovakcinalni
zavod, a 1961. mijenja ime u Imunološki zavod.
U lipnju
1990. društveno poduzeće Imunološki zavod upisano je u sudski registar. Njegove
osnovne djelatnosti bile su znanstveno-istraživački rad s područja medicine i
farmakologije, prerada kemijskih proizvoda, proizvodnja lijekova i
farmaceutskih kemikalija i to: seruma, cjepiva, krvnih derivata, dijagnostika, alergena
i drugih bioloških preparata za preventivnu i terapijsku uporabu, te
uspostavljanje referentnih preparata i metoda i vanjskotrgovinski poslovi uvoza
i izvoza robe. Glavne grupe proizvoda bila su bakterijska i virusna cjepiva,
serumi, interferon, krvni derivati, razni dijagnostici i reagencije, te
alergeni. Krajem 1991. Zavod je imao 412 zaposlenika. Direktor mu je od 1986.
do 1992. bio dr. Miroslav Beck (preminuo u siječnju 2012.). Slijed raznih
problema i sumnjivih poslova može se pratiti od tog vremena pa nadalje:
- 3. ožujka 1992. radnički savjet donio je
odluku o osnivanju društva Cjepivo d.o.o.,
- 6. ožujka 1992. Republički
fond zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske obavijestio je Agenciju
Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj da su ih zaposlenici Zavoda
upozorili o aktivnostima direktora u vezi prodaje pojedinih jedinica koje su
organizacijske proizvodne cjeline
- 25. ožujka 1992. Agencija je donijela
rješenje kojim se u Imunološki zavod uvodi upravni odbor kao mjera zaštite
društvenog kapitala.
- 13. travnja 1992. po odluci upravnog
odbora Zavoda pokrenut je postupak za brisanje društva Cjepivo d.o.o. Zagreb iz
sudskog registra
- 23.travnja 1992. odlukom upravnog odbora dr.
Miroslav Beck prestaje biti direktor Zavoda, a za vršitelja dužnosti direktora
imenovan je akademik Vlatko Silobrčić
- 30. lipnja 1992. upravni odbor Zavoda na
sjednici donosi Odluku o pretvorbi
- 8. kolovoza 1994 Imunološki zavod d.d. za
proizvodnju lijekova, farmaceutskih kemikalija i znanstveno istraživački rad,
Zagreb, Rockefellerova 2 upisan je u sudski registar i postaje dioničko društvo
U razdoblju od travnja 1992. do srpnja 1997. direktor Imunološkog
zavoda je Vlatko Silobrčić. Prema izvješću o obavljenoj reviziji pretvorbe i
privatizacije iz svibnja 2002., Zavod je u lipnju 2000. protiv Silobrčića podnio
Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kaznenu prijavu. U prijavi je
navedeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova, zbog postojanja osnovane sumnje
o krivičnim djelima kojima je u poslovanju nanesena šteta Zavodu, pokrenulo
tijekom 1996. kriminalističku obradu koja je još u tijeku. Navedeno je da obradom
nisu obuhvaćeni svi poslovni odnosi u kojima je zbog nezakonitih postupanja direktora
nastupila šteta Zavodu, a odnose se na ugovaranje najma i investicijsko
ulaganje u unajmljeni objekt za životinje i skladište u Brezju, oročavanje
novčanih sredstava i uzimanje kredita u razdoblju od 1994. do 1996., te isplatu
plaće direktoru u 1996. Vezano uz to razdoblje, novinarka Škaričić za jedan
portal izjavila je da je iscrpljivanje svih materijalnih, znanstvenih i
kadrovskih resursa u Zavodu počelo još 1994. a da je urušavanje nastupilo 1997.
kada je Zavod zbog
neulaganja u proizvodne pogone izgubio status suradne ustanove Svjetske
zdravstvene organizacije.
1997. godine zbog neulaganja u pogone i opremu tj. zbog zastarjele opreme
Imunološki zavod izgubio je licencu Svjetske zdravstvene organizacije. Zbog
toga im je propao ugovor s distributerom koji ih je tužio i dobio 3 milijuna
dolara odštete u arbitražnom sporu.
Dr. Srećko Sladoljev
izjavio da je 2004. tvrtka bila pred stečajem, ali su se izvukli državnim kreditom i odricanjem radnika
od dijela plaće.
1. 10. 2009. u svom intervjuu za
Business.hr dr. Sladoljev je rekao da je 2006. grupa ljudi iz Zavoda otišla kod
državnog tajnika zdravstvo A. Golema tražiti pomoć. Da bi se Zavod spasio od stečaja,
kaže, država im je povjerila unosan posao distribucije cjepiva za gripu pri
čemu je HZZO dozu, koju je mogao kupiti za 27 kn, njima plaćao 42 kune. Razlika
im je trebala ostati da isfinanciraju nove pogone i sl. No tek je tada, kaže, sve krenulo po zlu: Uređenje
prostora po nevjerojatnim cijenama i bez natječaja, bacanje novca na
konzalting, ugovori bez procjene rizika i cjepivo koje je završavalo u smeću.
Ustvrdio je da je Imunološki zavod samo u posljednje 4 godine (od 2005. do
2009. kad je dao intervju) platio 40 milijuna kuna za konzultantske ugovore, pri čemu je svaka nova
Uprava mijenjala logo i crtala projekte nove tvornice, a nije radila osnovno –
konsolidirala poslovanje. U intervjuu je naveden primjer ugovora s tvrtkom
Deloitte za „izradu organizacijskog dizajna i sustava upravljanja učinkom“ za
koju je Sladoljev rekao da mu nije jasno o čemu se radi. U intervjuu je prozvao
tvrtku Pharmagent čiji je osnivač Tomislav Škalamera istodobno dioničar
Imunološkog zavoda. Za nju je rekao da „temeljem dvaju bezličnih ugovora ubire proviziju kada
cjepivo uđe u Hrvatsku, ali i kada HZZO to cjepivo proda“ tj. da proviziju
naplaćuje protuzakonito dva puta za istu stvar. No, rekao je da je još veći
problem što je uprava Zavoda preko tih ugovora nabavljala znatno veće količine
cjepiva protiv gripe od onih koji su se realno mogli potrošiti u Hrvatskoj. Viškovi
su završavali u smeću. Tako je 2007. u smeće otišlo cjepiva u vrijednosti 3
milijuna kuna, a 2008. u vrijednosti većoj od 11 milijuna kuna. Na svu tu
količinu firma Pharmagent je naplatila proviziju.
Izvješće
o reviziji provedenoj u Imunološkom zavodu iz kolovoza 2011. potvrdilo je njegove navode o dvostrukoj proviziji.
Citat: „Proizlazi
da je trgovačko društvo dva puta zaračunalo proviziju za već gotova cjepiva,
jedanput na ulazne račune kod uvoza cjepiva, a drugi puta na izlazne kod
stavljanja cjepiva u promet. Društvo (tj. Imunološki zavod - op.a.) je plaćalo
posredničku proviziju iako je imalo sva ovlaštenja za uvoz i prodaju cjepiva
proizvođača na domaćem tržištu. U travnju 2010. je zaključen sporazum o raskidu
ugovora iz veljače i travnja 2007. Ugovorne strane su se sporazumjele da se
spomenuti ugovori raskidaju s 1. svibnja 2010.“
Isti dan kad je objavljen
njegov intervju za Business.hr, dr. Sladoljev dobiva otkaz. Idućeg dana
direktorica Zavoda Tatjana Sindik Milošević uz pomoć policije priječi
mu ulazak u prostorije Zavoda. Tog dana u Zavod ulazi DORH po prijavi dr.
Sladoljeva. U prosincu 2011. DORH je odbacio kaznenu prijavu
protiv bivše ravnateljice Imunološkog zavoda Tatjane Sindik-Milošević i
odgovornih osoba tvrtke Pharmagent koju je podnio dr. sc. Srećko Sladoljev,
bivši član Nadzornog odbora te tvrtke.
U rujnu 2009. Hrvatska je zbog straha od
pandemije virusa A H1N1 naručila milijun i pol doza cjepiva. Do početka
siječnja 2010. u zemlju je stiglo oko 340 tisuća doza cjepiva, a potrošeno ih
je samo 10 tisuća. Budući da interesa za cijepljenje nije bilo, ministarstvo zdravstva
je odlučilo otkazati ostatak narudžbe švicarskoj firmi Novartis. Ministar
Milinović uvjeravao je da time neće nastati nikakva šteta za Hrvatsku.
U reviziji rada Zavoda iz kolovoza
2011. navodi se da je do konca 2009. Novartis isporučio 1 196 000 doza
cjepiva u vrijednosti 7.176.000 EUR ili 52.391.122,86 kn. Za područje Republike
Hrvatske isporučeno je 340 300 doza, a za područje druge države 855 700 doza
cjepiva. Zbog odustajanja od isporuke 3 304 000 doza cjepiva, Zavod je koncem
2009. imao obvezu prema dobavljaču u iznosu 144.728.000,00 kn, od koje se
50.808.000,00 kn odnosilo na cjepivo za hrvatsko tržište, a 93.920.000,00 kn na
cjepivo namijenjeno za područje druge države. Vezano za isporuku cjepiva na
hrvatsko tržište, Zavod je s inozemnim dobavljačem zaključio 31. kolovoza 2010.
dva sporazuma, kojima je neisporučena količina cjepiva protiv pandemijske gripe
zamijenjena cjepivom protiv sezonske gripe. Do obavljanja revizije, Zavod i
firma Novartis nisu zaključili dodatak osnovnom ugovoru, kojim bi Zavod bio
oslobođen obveze preuzimanja ukupno naručene količine cjepiva za područje druge
države u vrijednosti 93.920.000,00 kn (skoro 94 milijuna kuna). I to iako je
Uprava na čelu s novim direktorom Darkom Dvornikom (koji je došao na to mjesto 24. svibnja 2010. nakon direktorice Tatjane
Sindik Milošević) početkom 2012.
izašla u javnost s izvješćem o poslovanju u 2011. godini u kojem je tvrdila da
Zavod posluje s dobiti - na osnovu čega si je dr. Dvornik isplatio nagradu u
iznosu od 100.000 kn. Obveze prema Novartisu od 94 mil. kuna nisu uračunate u
izvješće. Također u izvješće Uprave nije uvršten gubitak od 11 mil. kuna
utrošenih na izradu projektne dokumentacije propale investicije Nove tvornice -
prema navodima dr. Sladoljeva.
U
studenom 2011. Vijeće
Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, na čelu s predsjednicom Olgicom
Spevec, odobrilo je Imunološkom zavodu potporu za sanaciju u obliku državnog
jamstva. Potpora je iznosila 43,2 milijuna kuna.
10.5.2012 na čelo Zavoda dolazi HNS-ov Davorin Gajnik. Do kraja te godine broj
djelatnika u Zavodu smanjen je sa 326 na 211. Po n-ti put govori se u javnosti
o planovima otvaranja novog pogona.
No krajem srpnja 2013.
Zavod gubi proizvodnu dozvolu Agencije za lijekove i medicinske proizvode za
proizvodnju krvnih derivata (za lijekove iz
ljudske krvi ili ljudske plazme i seruma životinjskog podrijetla), a
nedugo nakon toga i za proizvodnju bakterijskih cjepiva. Time gubi 80% svojih
prihoda.
U kolovozu 2013. Zavod u
ministarstvu gospodarstva potpisuje ugovor s indijskom tvrtkom HLL Biotech Limited o isporuci cjepiva
i transferu tehnologije za proizvodnju cjepiva protiv ospica, koji bi
Imunološkom zavodu u prvih pet godina trebao donijeti pet milijuna dolara. U
svezi priča o stečaju zavoda, Gajnik izjavljuje da Zavod ima proizvodnu dozvolu
za virusna cjepiva još dvije godine i da se nada da će uz pomoć Vlade uspjeti
preurediti pogone i pokrenuti proizvodnju.
Međutim u kolovozu 2013. godine sam
direktor Gajnik podnosi prijedlog za stečaj Zavoda, a nedavno i žalbu i zahtjev
za obustavom stečajnog postupka jer je, navodno, napravio pogrešku. Imunološki
zavod 23.12.2013.odlazi u stečaj, U njega dolazi
stečajna upraviteljica a njegovi djelatnici završili su ovih dana na Zavodu za
zapošljavanje. Sud još treba razmotriti Gajnikovu žalbu na stečaj koji je sam
pokrenuo.
No priča tu ne završava. Prema
najnovijim podacima, oprema za pripremu krvnih pripravaka vrijedna 10 mil. eura
već 6 mjeseci stoji istovarena u štali
kraj Sv. Nedjelje i zbog krova koji prokišnjava u potpunosti je propala.
Imunološki je zavod jedna od
ključnih institucija za hrvatsko zdravstvo. I nema nikakve dvojbe da bi se
trebala sačuvati pod svaku cijenu. Prema riječima Anke Dorić, voditeljice
odjela za transfuzijsku medicinu pri Zavodu, mi smo zahvaljujući Zavodu imali
skoro cijelu samodostatnost za imunoglobuline (vrlo skup lijek kojem zbog
povećane potražnje u svijetu prijeti nestašica), albumine i spec.
imunoglobuline (protiv bjesnoće, tetanusa, hepatitisa B) kao i za serume protiv
difterije, serume zmijskih antitoksina koje osim nas u Europi proizvodi još
samo jedna firma u Francuskoj (a prodaje ih po daleko višim cijenama od iste
doze s Imunološkog zavoda). Nije problem samo u novcu koji će se trošiti na
kupovanje stranih proizvoda (po višim cijenama od onih po kojima bi se mogao
kupovati od Zavoda), nego nije svejedno ni odakle se dobivaju ti proizvodi zbog
karakterističnih antitijela koje razvija svaka populacija na određenom
području. Preporuka Svjetske zdr. organizacije je da bi svaka zemlja na ovom
području trebala postići samodostatnost. Mi smo je sa Imunološkim zavodom
imali, a sada je gubimo. Stanje u kojem se nalazi Zavod bez sumnje je rezultat
jedne velike nebrige države koja je u njemu većinski vlasnik (73,3% dionica
drže zajedno HZZO, HZMO i HFP). Ali isto tako je i rezultat klime pljačke i
neodgovornosti koja vlada u državnim i poludržavnim firmama te dovođenja na
njihovo čelo ljudi koji nemaju sposobnosti i znanja za upravljanje.
Stoga, prije nego što se krene s
bilo kakvim pokušajem spašavanja Imunološkog zavoda - a vidjeli smo da ne bi
bio prvi - treba povesti računa da se na njegovo čelo stavi sposobna uprava. Po
mogućnosti nitko povezan sa bilo kojom strankom. Inače će novac potrošen na
njegovo osposobljavanje ponovno otići u prazno.
Nema komentara:
Objavi komentar