Čeka li nas repriza prošlih predsjedničkih izbora?

Već neko vrijeme u medijima se svako malo spomene mogućnost da će Kolinda Grabar-Kitarević biti kandidatkinja HDZ-a za predstojeće predsjedničke izbore. Za ovakav HDZ kakav danas imamo, s Karamarkom na čelu, ona je vjerojatno idealan izbor. Ali kakva je to stranka i kakav je to čovjek na njezinu čelu? Riječ je o stranci koja rejting koji ima (i koji se donekle oporavio nakon gubitka prošlih parlamentarnih izbora) ima prije svega na račun zgroženosti velikog broja građana potezima i nesposobnošću sadašnje vlasti zbog čega, u nedostatku neke druge stranke koja bi trenutno kukuriku koaliciji mogla biti oponentu, daju svoj glas HDZ-u. Pa ipak, unatoč svim lošim potezima sadašnje vlasti i njezinim očevidnim neuspjehom na gospodarskom planu (a očekivanja na tom planu i bila su jedini razlog zbog kojeg je kukuriku koalicija  prije dvije godine dobila izbore), HDZ kao njezin glavni oponent daleko je od neke veće potpore građana, a njegov predsjednik Karamarko jedan je od (naj)omraženijih političara po svim anketama. Kako je moguće da je glavna oporbena stranka tako malo profitirala od niskog povjerenja građana u trenutnu vlast i stranku koja joj je glavni nositelj?

Reći da su građani konačno uvidjeli kako su HDZ i SDP kao dvije sestre blizanke koje se samo smjenjuju na vlasti i obje više manje isto čine ovoj državi - upropaštavaju je za račun osobne koristi svojih članova koje uhljebljuju u onom istom državnom aparatu na čije smanjivanje dok su u oporbi pozivaju - bilo bi ponavljanje već bezbroj puta izrečene činjenice. HDZ-u ovakvom kakav jest nitko više ne vjeruje, a podržavaju ga samo oni koji od te stranke nešto osobno očekuju kao i oni kojima se SDP toliko gadi da će dati svoj glas HDZ-u kao najjačoj oporbenoj stranci tek toliko da se SDP makne s vlasti. No velika većina tzv. desnih birača, razočaranih HDZ-ovom politikom koji su konačno prepoznali kao populističku i daleko od prave demokršćanske stranke, nije im spremna više dati svoj glas unatoč ogorčenošću potezima vladajuće “lijeve” (ali samo po navodnicima) koalicije. A Karamarka, kao predsjednika HDZ-a, vide kao osobu koja je najodgovornija što se HDZ nakon fijaska sa Sanadarem i gubitka prošlih parlamentarnih izbora, nije pročistio i konačno isprofilirao u pravu demokršćansku stranku. HDZ takva stranka nije nikad bila, ali je nakon prošlih prošlih parlamentarnih izbora imala priliku napraviti “veliko pospremanje” i preispitivanje i postati takva stranka za kojom većina biračkog tijela u Hrvatskoj upravo vapi. Ta je prilika propuštena, a najodgovornija osoba za to, ona koja je to “veliko pospremanje” onemogućila, je Karamarko. Desno biračko tijelo, među kojima su u velikoj većini nekadašnji birači HDZ-a, to je prepoznalo i zato je Karamarkov politički rejting po svim anketama nizak, a sam HDZ nije uspio na nepopularnosti SDP-a i ostalih iz vladajuće kolacije profitirati ni upola koliko je mogao da je došlo do stvarne promjene u HDZ-u prema demokršćanskoj stranci.

Kolinda Grabar-Kitarović stoga nije izbor desnog biračkog tijela, već izbor Karamarka, osobe koja je među najomraženijim političarima upravo među desno orijentiranim biračima. I ona je točno onakva osoba kakvu demokršćansko biračko tijelo ne bi nikad podržalo kao kandidatkinju za predsjednicu države. Karamarko će je moguće predložiti za kandidata HDZ-a, ali to je opet igra u kojoj se desnom biračkom tijelu nameće izbor između dvoje ljudi od kojih ni jedno ne žele: Josipovića i Grabar-Kitarović. Većina će stoga od predsjedničkih izbora apstinirati, a to ide na ruku Josipoviću koji kao “lijevi” ima svoje stabilno biračko tijelo. Lako je moguće i da će dio desnih birača glasovati za njega jer im je takav kakav jest još uvijek manje zlo od licemjerja HDZ-a i njegove kandidatkinje koji se pokušavaju prodati kao desni a to jednostavno nisu (sjetimo se samo J. Kosor, prethodne predsjednice tobože desnog HDZ-a i istovremeno osobe koja je na prošlom referendumu glasovala protiv definicije braka). Nova J. Kosor, ovoga puta kao “desna” predsjednica države, nije nam potrebna.

Suprotstavi li Karamarko Josipoviću stoga Kolindu Grabar-Kitarović, i uz pretpostavku da će se kao kandidat ponovno pojaviti Milan Bandić, možemo očekivati sličan scenarij kao na prošlim predsjedničkim izborima kad je kandidat HDZ-a bio Hebrang koji je izgubio već u prvom krugu od Milana Bandića, kontraverznog gradonačelnika Zagreba koji je malo u crkvi, a malo s bedžem s Titovim likom na reveru i koji je svojim populizmom desnim biračima ipak bio simpatičniji od HDZ-ovog kandidata. Ne kandidira li se Milan Bandić, postoji vjerojatnost da se Grabar-Kitarović ipak uspije plasirati u drugi krug izbora (dođe li uopće do njega) nakon čega će uvjerljivo izgubiti od Josipovića.

Mogućnost koja je za sada samo u priželjkivanjima većine desnog biračkog tijela je da zdrave snage u HDZ-u (ukoliko ih još uopće ima) zbace Karamarka s mjesta predsjednika, na brzinu postave potpuno novu, pravu demokršćansku platformu stranke, povežu se s pojedincima koji su kroz inicijativu U ime obitelji pokazali da znaju procijeniti što građani Hrvatske žele te drugima koji za sada, u nedostatku prave demokršćanske stranke, kroz razne inicijative nastoje dati svoj obol razvoju Hrvatske, i predlože drugog kandidata, osobu neupitnih domoljubnih i tradicionalnih vrijednosti. Takva stranka uspjela bi vratiti povjerenje desnog biračkog tijela koje bi se, nakon dulje apstinencije, vratilo izborima jer bi konačno imalo kandidata i stranku kakve zaista želi. Za očekivati je da bi se medijska scena u Hrvatskoj koja je listom u rukama “lijevo-liberalnih” snaga još jednom “ustala na stražnje noge” kao što je to i oko referendum o braku učinila, ali građanima je sada već jasno kako stavri po tom pitanju stoje i sva halabuka ne bi imala dovoljan učinak da onemogući pobjedu demokršćanskog kandidata na predsjedničkim izborima. Nakon čega bi pobijedila i na parlamentarnim, bilo redovitim, bilo prijevremenim.

Na potezu su sada zdrave snage HDZ-a. Ukoliko ih još ima.