Rasprava o prednostima i
nedostatcima otvorenih i zatvorenih lista u kontekstu poboljšanja kvalitete
političke „elite“ kod nas ima otprilike onoliko smisla koliko bi imala i
rasprava između članova neke obitelji o tome na što bi bilo najpametnije
potrošiti novac kad bi ga imali u novčaniku. Raspravljati se o tome, bez
daljnjeg, može. No nikakve koristi od toga, jer novaca u novčaniku jednostavno
nema. Kad je riječ o našim političarima, ni najbolja ideja u svezi izbora ne
može dati neki rezultat iz jednog jednostavnog razloga: Baza iz koje političari
dolaze nije takva da bi iz nje mogli na vodeće političke pozicije doći ne čak
najbolji, već ne ni prosječno kvalitetni ljudi.
Ne mislim time reći da
takvih ljudi među građanima naše zemlje nema. Ima ih. Malo, ali ih ipak ima. No
takve kakve jesu naši ljudi ne bi nikad podržali u dovoljnom broju, jer njima
ne trebaju kvalitetni, već prosječnom čovjeku slični, ali nešto gori ljudi.
Tako da ih mogu gledati u igrokazu na vlasti i uživati u tome kako su bolji od
tih „glavešina“, ali i kako bi za sve naše propuste imali koga okriviti po onoj
poznatoj: „Eh, da imamo bolje ljude na vlasti bilo bi nam puno bolje!“ Igrokaz,
lutke koje će gledati u predstavi i koji će im davati teme za beskrajne
razgovore i osjećaj da su pametniji i bolji od njih - to je ono što je našem
prosječnom čovjeku zapravo potrebno. A politika, upravljanje državom... pa, svi
mi i tako nekako u sebi znamo i osjećamo da je sve to izvan naše moći, da
zemljom upravljaju neke sasvim druge sile, izvan našeg dometa. „Nikak ni bilo
da ni nekak bilo i nigdar ne bu da nekak ne bu.“, to je već stoljećima misao
vodilja našeg „malog“ čovjeka. Ratovi su se vodili, države nastajale i
raspadale se, krize su trajale i pretapale se jedna u drugu... i opet je nekako
bilo. Tu smo, nismo (još) nestali. Pa bit će nekako i dalje. Kako? Tko bi o
tome vodio računa... Preživjeti se nekako uvijek može, a teško je uvijek bilo,
nije to ništa novo. Zaradiš malo ovdje, malo ondje, skrpaš za automobil, možda
koje skijanje da si malo digneš rejting kod susjeda, jedno dijete već ćeš
nekako odškolovati, a i naći će se koji stric ili daljnji tetak da ga negdje
uvali... i bit će već nekako. Politika kod nas služi tome da ljudima prođe
vrijeme, da se ima o čemu govoriti i koga pljuvati i grditi. I onda se takve
ljude i bira na vlast - one koje bi pred kojih par stotina godina s jednakim
užitkom ljudi uvalili u klade i gađali trulim glavicama kupusa i drugim usmrđenim
povrćem. I to je sve.
Znajući to, ona šačica
pametnijih i zaista kvalitetnih ljudi drži se podalje od politike. Ni nemaju
zašto u nju ulaziti, jer pametnim i kvalitetnim ljudima u svakoj je
koliko-toliko mirnoj zemlji dobro ma kakva vlast bila na njezinom čelu. Čemu,
zašto bi se upuštali u onaj igrokaz samo da bi na kraju bili klauni kojima će
se prost svijet zabavljati i psovati ih? A promijeniti i tako ništa uistinu ne
mogu jer za neke prave promjene na bolje trebao bi se prvo na bolje promijeniti
sam narod, trebalo bi mu promijeniti mentalitet i radne navike da bi se s nečim
moglo uopće krenuti. I nemojte da se sada nađe netko tko će ustvrditi da su
naši ljudi kad odu vani odlični radnici i da ovo što govorim nije istina, jer
nisu nama problem oni koji odu vani i postanu odlični radnici, već oni koji
ostanu ovdje i iz dana u dan pretaču iz šupljeg u prazno priče o tome kako bi
nam svima bilo bolje - kad bismo imali bolje političare na vlasti.
Nema komentara:
Objavi komentar