Političke daske koje život znače

Prva moja reakcija kad sam čuo "vijest" da je Radimir Čačić izbačen iz HNS-a bio je smijeh. Zašto smijeh? Zato što sam samo dan ranije, čitajući po novinama naklapanja o raznim (navodnim ili stvarnim) njegovim sastancima s Bandićem i inima rekao supruzi kako se provodi akcija vraćanja Radimira Čačića na velika vrata u politiku. Zašto je to bilo potrebno provesti? Zašto što je riječ o čovjeku koji se svojim arogantnim, bahatim, prepotentnim ponašanjem (a bez ikakvog konkretnog pokrića) većini građana naše zemlje temeljito zgadio. No takav kakav jest, Čačić je bio i te kako potreban vladi Zorana Milanovića. Trebao mu je kao gromobran, kao onaj koji će svojim ponašanjem skretati pozornost s Milanovićeve nesposobnosti (kao i ostatka Vlade) i koji će kao prvi potpredsjednik - a u očima javnosti doživljavan u pravilu kao pravi premijer - preuzeti na sebe sav negativni naboj akumuliran u državi zbog očigledne nesposobnosti ove vlade da nešto u njoj popravi. Nesposobnosti koja je tolika da se sve veći broj ljudi počinje pitati nije li zapravo o nečemu drugom riječ tj. o namjernom, svjesnom daljnjem uništavanju ove zemlje s ciljem njezine što brže i što jeftinije rasprodaje. A da se ima što još rasprodati - bogme ima.

Za sve to Ratko Čačić bio im je i te kako dobrodošao. Korpulentan, alfa-mužjak (kako mu sve češće od milja tepaju novinari), bahat, spreman napasti svakoga tko mu se zamjeri, s mnogim konkretnim vezama u političkom i gospodarskom miljeu, rječit na svoj "lupni i ostani živ" način - kud ćeš bolje u jednoj situaciji kad su i sami građani spremni povjerovati u najnevjerojatnija obećanja jer je stvarnost dovoljno loša da bi se bili spremni suočiti s njom i činjenicom da nam s ovom političkom garniturom koju imamo neće nikad, a kamo li uskoro biti bolje. Na žalost, jedna "nezgodna" vožnja i incident u kojem su smrtno stradale dvije osobe oduzeo je Milanoviću taj gromobran. Do Čačićeva odlaska bio je mudri, tihi vođa iz pozadine koji je smireno povremeno reagirao kad je trebalo obuzdati buldoga Čačića (i odglumiti svoju ulogu mudrog i pouzdanog vođe), ali ga je u pravilu puštao da lupa i radi što hoće. Njegovim je odlaskom u zatvor nezgodno izbačen u prvi plan i pomalo se pokazalo da je priča o mudrom, tihom vođi koji zna što radi tek iluzija iza koje se krije razmaženi dječačić koji nema veze s realnošću, a još manje zna što bi i kako činio na svom mjestu premijera jedne zemlje u velikim problemima na koje je nekim slučajem došao. Ili zapravo zna što radi, pa i čini to: svakim svojim potezom gura je još dublje u glib iz kojeg ga je trebao izvući.

Radimir Čačić ovoj je vladi nasušno potreban. Ne samo Milanoviću već i Liniću koji, unatoč svoj svojoj energiji, bez njega djeluje potpuno jalovo. Potreban je i HNS-u čiji je osnivač i objektivno najjača osoba u stranci. Potreban je Vesni Pusić, koja kraj njega djeluje kao razumna osoba pokraj slona u staklani i smirujući faktor, što je njezinim imidžu samo plus. Kako, međutim, izvesti povratak R. Čačića u visoku politiku s obzirom na njegovu omraženost među građanima ove zemlje i puku činjenicu da bi u nju trebao doći ravno iz zatvorske sobe jer polovica mandata ove vlade već je za nama i za dugi povratak baš i nije ostalo puno vremena? Jednostavno: treba od njega napraviti žrtvu. Žrtve, pogotovo žrtve političkog progona i autoritarinih vođa političkih stranaka, kod nas uvijek nailaze na simpatiju. Uz malo pomoći medija i pokoji dobro intonirani, tugaljivi članak na temu Čačića kojeg su se, eto, odrekli u vlastitoj stranci a "samo je skrivio autombilsku nesreću koja se svakome može dogoditi" i grubo ga odbacili, u tren oka njegova se negativna slika u javnosti može ublažiti pa i postići određeno solidariziranje s njim. Da i ne govorimo kako je to dobrodošla priča za skretanje pozornosti s pravih problema u ovoj zemlji, a za produkciju kojih (i problema i ovakvih priča za odvraćanje pozornosti) se ova vlada od svoga dolaska na vlast pokazala jedino sposobnom. Stoga su po novinama posljednjih tjedana izazili tekstovi o Čačićevim sastancima i dogovorima (usput je i Bandić malo ocrnjen kao dio igre utiranja puta Josipoviću do novog mandata na Pantovčaku - umro sam od smijeha čitajući njegovu "nespretnu" usporedbu Čačića i Isusa, tko misli da je bila slučajna taj nema pojma pojminog o velikom kazalištu koje se zove politička scena u Hrvatskoj). I, voila: Čačić naprasno izbačen iz stranke! I odmah su počeli tekstovi na temu njega kao žrtve.

Da cijela situacija u našoj zemlji nije tako grozna kakva jest i da nam mladi, visokoobrazovani ljudi ne odlaze svakoga dana u grupama iz nje, sve ovo bilo bi zaista smiješno. Ovako je za dignuti ruke u nevjerici i još jednom se zapitati koliko će još trebati ljudima kod nas da počnu shvaćati koliko ih se vuče za nos i kakvim ih magarcima ta političko-gospodarska elita drži.

Radimir Čačić izaći će iz zatvora za oko pet mjeseci. O njegovom izbacivanju iz stranke i borbi za povratak u nju i u politiku pisat će se kroz cijelo to vrijeme. Analizirat će se sve moguće opcije. Zgodan način zabave puka. Opcija njegova povratka u HNS nakon "uviđanja" Vesne Pusić i vodstva stranke da je samo o glasinama bila riječ (nije bez razloga to što ti navodni sastanci do danas nisu provjereni - uvijek ima vremena da se "provjere" i da se utvrdi kako je riječ samo o glasinama i kako je stoga njegovo izbacivanje iz stranke bilo nepotrebno) te poništavanja odluke o izbacivanju, vrlo je realna. U međuvremenu će negativna slika o Čačiću u javnosti biti znatno ublažena (uloga žrtve), a HNS-u će njegovim povratkom nakon što su "priznali pogrešku" porasti rejting (uloga zrele stranke koja je u stanju priznati da je pogriješila). I Čačić i HNS time su na dobitku, za razliku od situacije u kojoj bi se našli da se Čačić naprosto iz zatvora vratio na njezino čelo (ili u vrh stranke). I Milanović time profitira, jer ljudi pamte njegovu podršku Čačiću i ublažavanje Čačićeve negative slike u javnosti djelovat će i na Milanovićevu poziciju. S vrha stranke, nakon što se vrati u nju kao žrtva koja je dokazala svoju nevinost, Čačiću je otvoren put natrag u Vladu.

 

Hoće li to sve biti tako, ovisi o majstorima političke iluzije koji sada imaju zadatak izazvati sućut u javnosti za Čačića. Uspiju li u tome u dovoljnoj mjeri, bit će kako sam opisao. Ne uspiju li... vratit će se Čačić u visoku politiku malo kasnije.

No akcija njegova povratka definitivno je u tijeku. I da nam nije svakim danom sve gore i gore, zavalio bih se na stolcu i uživao u predstavi koja nadilazi sve one ikad napisane i izvedene kazališne.